Hodočašće je jedna od najrasprostranjenijih pojava u duhovnoj povijesti ljudskog roda, vrsta osobne pobožnosti kojom se želimo približiti Bogu, biti nešto više u intimnom zajedništvu s Njime. Sama riječ govori “hoditi” i “častiti” Boga.

Mi doduše ne hodamo, obzirom na dužinu puta, no u prošlim vremenima, kad nije bilo ovakvih suvremenih prijevoznih sredstava, zasigurno se i u Padovu hodočastilo hodajući.

Hodočašće nije obično turističko razgledavanje sa shopingom, nego jedno novo odabrano iskustvo putovanja u ovom vremenu i prostoru s jasnim ciljem. Putovanje na kojem nismo sami. Putovanje tijekom kojeg susrećemo druge ljude, druge osobe koje su se zaputile istim putem, čiji je cilj identičan našem. Kao dio rijeke naroda u pokretu putujemo ka svome cilju. To nas razlikuje od običnih turista lutalica koji hodaju bez cilja. Kao što se i naše životno putovanje razlikuje od onih koji život provode u skitnji, koji lutaju bez smisla, bez ideala, bez vjere i bez cilja.

Vjernici naše župe Bl Ivana Pavla II. u Petrinji pod vodstvom župnika fra AnteBarišića hodočaste 25 listopada (subota) u Padovu k sv. Leopoldu Bogdanu  Mandiću i sv. Antunu… Želimo se preporučiti zagovoru dvojice velikih svetaca naše Crkve, sv. Leopoldu  i svecu cijeloga svijeta – sv. Antunu Padovanskom. Neka svi milosni trenuci priprave u svima nama plodonosno tlo da svak od nas bude plamičak Ljubavi predane za spas svijeta.