Bog nas iznenađuje, Bog od nas traži vjernost, Bog je naša snaga – na tim je stvarnostima papa Franjo postavio propovijed koju je održao 13. listopada, tijekom mise slavljene na Trgu svetoga Petra, pred kipom Gospe Fatimske i pred više od 100.000 vjernika koji su se okupili u prigodi Marijanskoga dana. Neka nam Marija pomogne da bez otpora dopustimo da nas Bog iznenadi, da mu budemo vjerni svakoga dana, te da Ga slavimo i zahvaljujemo Mu jer On je naša snaga.

Marija, ponizno i slabo stvorenje poput nas, bila je izabrana za Božju Majku, Majku svojega Stvoritelja. Gledajući Mariju, papa Franjo pozvao je na razmišljanje o te tri stvarnosti: Bog nas iznenađuje, Bog od nas traži vjernost, Bog je naša snaga. Bog nas iznenađuje, objasnio je Papa, kao u slučaju Naamana, zapovjednika vojske aramskoga kralja, i bolesnoga od gube, koji se, odgovarajući na Božji zahtjev, oprao u rijeci Jordan. Taj ga je Božji zahtjev zbunio, ali ipak je ušao u rijeku i odmah ozdravio.

Eto, Bog nas iznenađuje; očituje se upravo u siromaštvu, u slabosti, u poniznosti, i daruje nam svoju ljubav koja nas spašava, ozdravlja i daje nam snagu. Jedino što od nas traži jest da nasljedujemo Njegovu riječ i da se pouzdajemo u Njega, napomenuo je Sveti Otac.

To je također iskustvo Djevice Marije koja pred anđelovim navještenjem ne skriva svoje čuđenje zbog toga što je Bog, kako bi postao čovjekom, izabrao upravo nju, jednostavnu djevojku iz Nazareta koja nije učinila ništa izvanredno, nego se jednostavno pouzdaje u Gospodina. Bog nas uvijek iznenađuje, raskida naše sheme, stavlja u krizu naše planove i govori nam: pouzdaj se u mene, ne boj se, dopusti da te iznenadim, iziđi iz sebe i slijedi me, istaknuo je Sveti Otac, a potom postavio pitanja koja dotiču srce svakog kršćanina.

Dopuštam li da me Bog iznenadi, kao što je učinila Marija, ili se zatvaram u svoje sigurnosti, u materijalne, intelektualne, ideološke sigurnosti, u sigurnost svojih nacrta? Dopuštam li uistinu da Bog uđe u moj život? Kako Mu odgovaram? Bog nas iznenađuje svojom ljubavlju, dodao je Papa, ali traži vjernost u nasljedovanju Njega, kao u poslanici svetoga Pavla, u kojoj se apostol obraća učeniku Timoteju govoreći mu da se uvijek spominje Isusa Krista, i da ustraje u vjeri. Koliko smo se puta oduševili nekim pothvatom, nekom obvezom, ali poslije, pred prvim smo problemima odustali…

To se, nažalost, događa i u važnim odlukama, poput one o braku. Teško je biti ustrajan, vjeran donesenim odlukama i preuzetim obvezama. Često je lako reći ‘da’, ali poslije se ne uspijeva ponoviti to ‘da’ svakoga dana. Ne uspijevamo biti vjerni, istaknuo je Sveti Otac. Marija je više puta Bogu rekla ‘da’, u radosnim trenucima, kao i u žalosnima. Bili su to brojni ‘da’ koji su svoj vrhunac imali pod Križem. Papa je stoga postavio još jedno važno pitanje: Jesam li kršćanin s vremena na vrijeme, ili sam kršćanin stalno?

Kultura privremenosti, kultura relativnoga ulazi i u življenje vjere, dodao je Sveti Otac te istaknuo: Bog od nas traži da mu budemo vjerni, svakoga dana, u svakodnevnim zbivanjima, i dodaje da, premda Mu ponekad nismo vjerni, On je uvijek vjeran i po svojemu se milosrđu ne umara pružiti nam ruku kako bi nas ponovno podignuo, ohrabrio da nastavimo put, da se vratimo Njemu i iznesemo mu svoje slabosti kako bi nam dao svoju snagu. Papa Franjo stoga je naznačio istinski put. To je konačni put: uvijek s Gospodinom, i u svojim slabostima, i sa svojim grijesima. Nikada ne valja ići putom privremenosti. Taj put ubija. Vjera je konačna vjernost poput one Marijine. Bog nas iznenađuje, traži od nas vjernost, i Bog je naša snaga, istaknuo je Sveti Otac.

Osvrnuvši se potom na odlomak iz Evanđelja u kojemu deset gubavaca traži od Isusa da ih ozdravi, papa Franjo istaknuo je kako se, nakon ozdravljenja, samo jedan vratio slaveći Boga i zahvaljujući Mu. Marija je, nakon Naviještenja, uputila Bogu riječi hvale. Sve je Njegov dar. On je naša snaga, istaknuo je Papa, a potom opet postavio vrlo važna pitanja.

Koliko si puta u obitelji kažemo hvala? To je jedna od ključnih riječi u zajedničkom životu. ‘Smijem li, ‘oprosti’, ‘hvala’; ako se u obitelji rabe ta tri izraza, obitelj napreduje. ‘Smijem li, ‘oprosti’, ‘hvala’ – ponovio je Sveti Otac te ponovno upitao – Koliko puta u obitelji kažemo ‘hvala’? Koliko puta kažemo hvala nekomu tko nam pomaže, tko nam je blizu, tko nas prati u životu? Često sve to podrazumijevamo, smatramo unaprijed jasnim. A to se događa i s Bogom. Lako je otići Gospodinu tražiti Ga nešto, ali ići mu zahvaliti… Ah, to mi ne ide, primijetio je Sveti Otac, a prenosi Radio Vatikan.

Nakon mise papa Franjo pročitao je Čin predanja, odnosno povjeravanja Gospi Fatimskoj, u kojoj je među ostalim rekao:

Blažena Djevice Marijo iz Fatime, obnovljenom zahvalnošću za tvoju majčinsku nazočnost ujedinjujemo svoj glas s glasovima svih naraštaja koji te zovu blaženom. Čuvaj naš život u svojim rukama, rekao je Sveti Otac. Pouči nas svojoj ljubavi posebne naklonosti prema malenima i siromašnima, isključenima i onima koji trpe, prema grešnicima i izgubljenima u srcu. Sve nas stavi pod svoju zaštitu i sve predaj svojemu ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu…