Čovjek u svojim dubinama otkriva zakon koji sam sebi nije zadao, ali ga mora slušati i slijediti ga… U intimnosti svog srca otkriva glas savjesti koji jasno odzvanja: ljubi i uvijek čini dobro… izbjegavaj i ne čini zlo…!

Kao ljudi, kao kršćani znamo da je sve oko nas onakvo kakvo je naše srce… Kad nam misli ne oblikuje Duh Božji sve je oko nas bez duše, bez smisla, prazno…Budući da nas je Bog stvorio slobodnima, dopušta i da griješimo, da izaberemo krivo, nerazumno i prazno…! Možda ne razumijemo u čemu je bit grijeha, pa još uvijek ispovijedamo posljedice grijeha, a ne i sam grijeh… Isus kaže: “Što izčovjeka izlazi, to onečćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli…”

Zaustavi se i promisli: nije li grijeh u tome da si prazan, da ti je svega dosta, da si netolerantan, umišljen, da se oslanjaš na svoje snage i sposobnosti, da ustvari kradeš  svoj život Bogu, koji samo Njemu pripada?

Bezbroj puta smo iskusili da “ukradeno” moramo vratiti Bogu … Osjećamo kako smo daleko od Njega koji je tu, a skriva nam se, doživljavamo da nam je tako blizu, da ga gotovo dodirujemo, a opet je daleko… Da bismo Boga mogli dotaknuti treba duh očistiti od svih mogućih blokada, nevjere, sumnje, tjeskoba i strahova, od grijeha…

Ustvari, evangelizacija koju nam Papa neprestano stavlja na srce upravo se i sastoji u tome da čistimo svoj duh, da bi bio transparentan kako bismo kroz taj duh mogli vidjeti Boga…

Znam samo da je moj život tek s Isusom postao osmišljen život, da je najradosnija vijest moga života – Isus! S Njim sam otkrio da je moguće biti ljubljen, spašen…Za sve što me u životu obezglavilo, za sve ružno, grješno, za sve situacije u kojima sam mislio da mi svijet može dati budućnost, život, sreću – Isus me dodirnuo, ušao u moj život i rekao: Ne boj se, otkupio sam te, krvlju sam te platio, ne ljubim te od šale… hajde za mnom!

Što je značilo čuti ove riječi poziva, ako ne doslovno da me Isus pita: Jesi li spreman ostaviti sve što te odvaja od Mene…?

Ako se pitamo što nas to sprječava da ne možemo Boga susresti i doživjeti, onda moramo reći da je samo jedan naš neprijatelj – grijeh!

Isus točno kaže koji grijeh: nemoral, nepraštanje, ogovaranje, preljub, lakomstvo, krađa, opakosti, prijevare, razuzdanost, uznositost, psovka, bezumlje… Grijeh, on hoće samo jedno: da nas odvoji od Boga, a kada nas odvoji, ima nad nama vlast… Ustvari, grijeh nas duboko ranjava, on reže korijene našega bića… Grijeh nas čini nesposobnima da tražimo i idemo Bogu.

Kada grijehom prekidamo vezu s Bogom, naš život nema smisla, osjećamo se uzaludnima, nesretnima, bez cilja… Nitko od nas to ne želi… baš naprotiv…! Svi odreda čeznemo za ispunjenjem, smislom, ostvarenjem…! Zato je u životu bitno čuvati se grijeha, bdjeti i čuvati vezu s Bogom, jer ako imamo vezu s Njim, sve postaje dragocjeno… Tada nam nitko i ništa ne može, tada je Bog naša sloboda, mir, zdravlje… Shvati, grijeh nam ne može ništa, jer kad Bogu zavapimo, On oprašta, jer nas voli…!

Hajdemo vidjeti gdje smo bili slabi, zli, neljudi, gdje smo druge povrijedili, gdje smo tražili sreću i život? Jesi li bio ohol, škrt, lijen? Poštuješ li svoje roditelje? Jesi li lagao, izvršavaš li svoje dužnosti? Jesi li živio samo za sebe, bez ljubavi za Boga i bližnje? Jesi li koga isključio iz svog srca? Kakvo je tvoje srce, prazno i bez tankoćutnosti, kameno?

Da li stvarnost prilagođavaš sebi, ili sebe stvarnosti? Ima li u tebi svijesti da i drugi oko tebe imaju pravo? Blatiš li druge mislima i svojim govorom? Stavljaš li svoje pouzdanje u prolazna dobra? Tko je Isus za tebe, osobno?

Jesi li, možda, samotnjak bez ljubavi pored Njega u kome sve ljubavi imaju svoj početak? Jesi li spreman pomiriti se, jesi li pristajao na krive nauke o Bogu, otpadništvo i idolopoklonstvo, bavljenje okultnim i magijskim praksama…? Predaj Bogu i svoje zanemarivanje posta, milostinje, osobito molitve….! Donesi Isusu i svoja opijanja, drogiranje, prekomjerno pušenje, kockanje…

Samo pazi, neka pogled u savjest ne bude samookrivljavanje… neka bude tvoja molitva. Ne gledaj u grijehe, gledaj u Isusa da osjetiš Njegov blistavi, praštajući pogled …! Sjeti se svih svojih grijeha i odluči da više nećeš tako živjeti…! Važna je ta odluka, da se nikada od Boga ne želiš okrenuti… Važno je da želiš Boga… Tako će se tvoja odluka razlijevati u sva djela tvoga života…!

Trebamo Isusa, jer samo nam Isus grijehe oprašta, a ne naše pokajanje … Zapravo, pokajanje je budnost, a ne plakanje zbog svojih grijeha… Isus je naše grijehe odnio u svoju smrt, On je svoju krv prolio, sve boli uzeo, sve grižnje savjesti, sve ovisnosti… sve je u smrt ponio, a nas oživio…! Isus je platio cijenu Ocu, Isus je Spasitelj…!

Ako u srcu imaš teški grijeh, pođi na ispovijed, ako treba pođi na “veliku” ispovijed… da se rodiš, da oživiš….Jer, ispovijed je kupelj, ona je aktualizacija tvoga krštenja…Ona će ti dati da se u drugom nađeš, ona će te obogatiti toliko da ćeš moći sebe nadići, ona će ti horizonte proširiti, ona će tvoj pogled podići od tvoje obale…i ugledat ćeš more, Ljubav…!

Budimo svjesni da Isusu uvijek možemo doći, Njemu koji nas je nazvao prijateljima, Njemu koji sam sebe oplijeni postavši ljudima sličan… Dat će nam sve budemo li  tražili, ako kucamo, ako se usudimo… Usudimo se zaogrnuti Njegovom blizinom u svetoj ispovijedi…! Da nas radost preplavi, da nas nađe, da nas zagrli…! Isuse, hvala Ti što Tebi, sve što je ljudsko nije odbojno… Ti si Bog, Ti nas izbavljaš…!

 Ivan