Život, a zasigurno i godišnji odmor, nisu tekuća vrpca gdje nam se propisuje što ćemo raditi. Stoga predlažem, radi ono što te veseli. Smanji tempo, iziđi i potraži mjesto tišine. Upravo u vremenu tišine nalaze se trenuci divnih radosti života koji su se u buci i stresu izgubili. U dubokoj tišini čovjek se najviše približava izvoru ljubavi, gdje bez želje i riječi pronalazi sreću.

Nema čovjeka koji nije iskusio čežnju biti osamljen i onoga koji nije zaželio biti u društvu s drugim. Istu sudbinu podijelio je i Isus. Oni koji su bili s njim zapisali su: “Povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu”.

Osama je mjesto koje danas ljude straši. Ono zvuči kao prijetnja. Čini se kao da čovjek ne može biti sam niti na trenutak. Ako se to i dogodi, odmah se uzima u ruke mobitel i po njemu ulazi u tuđi život. Pritisne se dugme na radiju da netko progovori pod krovom ili pali TV da se pojavi netko makar na ekranu. Samo ne biti sam. Postavlja se pitanje: zašto čovjek bježi od samog sebe? Nema želje susresti samog sebe. A ipak, biti sa sobom nije tako loše. Na jednom zidu u Rimu stoji zapisano: “O beata solitudo, o sola beatitudo. – O blažena samoća, o sama blaženosti!” Isus se povlačio u samoću. Provodio je noć u molitvi razgovarajući sa svojim Ocem. Pronalazio trenutke odmora od napornoga dana među ljudima. Pozivao učenike da se odmore. Odmor i osama su blagoslov. Trenutak susreta sa samim sobom i s drugim. Šutnja u kojoj čovjek moli zapravo je razgovor, a osama u kojoj je čovjek s Bogom je druženje.

Bog naziva proroka Daniela “čovjekom čežnji”. Što će reći: čovjek koji čezne, ali moguće je i u zrcalu gledati i nadalje naznačiti: Daniel je čovjek za kojim Bog čezne. Ova dva čina nisu u suprotnosti već se nalaze u međusobnom isprepletanju. Daniel je čovjek koji čezne i čovjek za kojim Bog čezne. Ako Bog čezne za čovjekom, a čovjek je Božja slika, Bogu sličan, onda je dobro da i čovjek čezne za čovjekom, da bude sličan Bogu koji čezne za čovjekom.

Rekao bi dr. Ivan Golub: “Svaki je čovjek Daniel!” Čežnja je žudnja za blizinom. Hod u susret. Koraci prema nekomu. Čežnja je čovjek koji nestrpljivo hrli prema vječnosti. Čežnja su ruke otvorene za bližnjega. Čežnja su oči usmjerene prema stvorenjima kako bi otkrile lice sakrivenoga. Čežnja je molitva za susret ljubavi.

Zdravko Tuba