Danas, 22. srpnja, Crkva slavi spomen svete Marije Magdalene! U pučkoj pobožnosti štovana je kao pokornica i dionica velikog oproštenja koje je primila od Spasitelja Isusa Krista! Stoga se na njezin spomendan obično u homilijama ističe veličina Božjeg milosrđa i radost pomirenja s Bogom koje grešnik dobiva oproštenjem.

Zaista, nikada dovoljno ne razmatramo o Božjem milosrđu! Nikada dovoljno ne razmišljamo o cijeni oproštenja. Ali da bi se donekle shvatilo Božje milosrđe i da bi se razumjela radost oproštenja, treba imati duboku vjeru u djelo Božje ljubavi koje nam je objavljena mukom i smrću Isusa Krista na križu. (…) Materijalistička civilizacija tijela – užitka, novca – nepravednog profita, moći – sebičnog vladanja nad drugima umjesto nesebičnog služenja- ne priznaje grijeha. Materijalizam, bez obzira na ideološku boju, niječe bilo kakvu odgovornost čovjeka pred Bogom za svoja djela. Iz toga slijedi nijekanje savjesti kojom se razlikuje dobro od zla; taj materijalizam krivo tumači čovjekovu slobodu – da smije bez ikakve moralne odgovornosti činiti što mu se prohtije.

Prema takvoj logici uopće grijeha nema. Ako nema grijeha, ne treba ni oproštenja. Jedan se zločinac u ovom domovinskom ratu hvalio pred žrtvama kakva je sve zla učinio. Zaključio je: »Ja se ne kajem!« Iz takvih opredjeljenja raste zlo u svijetu i umnažaju se nevolje ljudi kao posljedica grijeha. Bit je grijeha odbacivanje Boga, a to znači odbacivanje Božjih načela pravednoga, svetoga i čistoga života. Kad čovjek svojim grijehom odbaci Boga, postaje rob svojih požuda i nezasitnih prohtjeva i ruši se u vlastitu propast. Grijeh je razaranje svih čovjekovih odnosa; prema Bogu, prema samom sebi i prema drugim osobama. Deset Božjih zapovijedi su temeljni zakoni pravednoga svijeta, skladnog društva, ispravnog odgoja. Priznali ljudi ili ne, grijeh postoji i on je nesreća osobe, obitelji i društva.

Sam grešnik se ne može svojom snagom ni svojom moći pomiriti s Bogom. Ne može se osloboditi. Ne može izići iz krivnje u pravednost, iz tame u svjetlost.

Isus Krist raspeti i uskrsnuli je Pomiritelj, jedini Spasitelj. Žrtva ljubavi na križu cijena je oproštenja. Zato je apostol Pavao pisao svom učeniku biskupu Timoteju: »Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome, Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni!« (1 Tim 1, 15-16) U pokajničkoj poniznosti Pavao priznaje da je bio ogorčeni progonitelj Crkve, a Isus ga je obdario velikim oproštenjem.

Sveta Marija Magdalena je uzor vjernosti i zahvalnosti prema Spasitelju. Ona je primjer ustrajne i neopozive ljubavi prema Učitelju. S tom zahvalnošću i s tom ljubavlju slijedi ga sve do križa i prva će doživjeti veliku milost susreta s Uskrsnulim.

To nam svjedoče sva četiri evanđelista! Evanđelje svjedoči da ju je Isus oslobodio od sedam zloduha. Od tada je ona Isusova učenica. Evanđelist Luka piše: »Bijahu s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola …« (Lk 8, 1-2) Ovdje moramo kazati da opsjednuće ne mora biti povezano s grešnošću. Ali nakon oslobođenja od zloduha Marija Magdalena stalno ostaje u Isusovoj službi, sve do križa.

Zahvalnost, vjera i ljubav dovode Mariju Magdalenu pod Isusov križ. Apostol Ivan, koji je jedini od apostola pratio Isusa i njegovu Majku na Kalvariju, piše: »Uz križ Isusov stajahu majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.« (Iv 19, 25)

Ona je i kod groba Isusova. Izvješćuje nas evanđelist Marko: »A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.« (Mk 15, 47)

Marija Magdalena prva je vjesnica da je Isus uskrsnuo. Apostol Ivan nas izvješćuje: »Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut«. Otrči to javiti Petru i Ivanu. Još nije razumjela što se dogodilo. Kad se ponovno vratila na grob, ukazao joj se uskrsnuli Isus. Nagrađuje njezinu vjernost.

On je oslovljuje imenom: »Marijo!« A ona, prepoznavši ga, vjeruje i kaže mu: »Učitelju!«.
Daje joj poruku za učenike.

Ivan završava taj izvještaj: »Ode, dakle, Marija Magdalena i navijesti učenicima: ‘Vidjela sam Gospodina, i on mi je to rekao!’« (Iv 20, 18)

Njezin nas primjer potiče na vjeru, ljubav i zahvalnost Spasitelju Isusu Kristu za otkupljenje!

kardinal Franjo Kuharić