Marija De Mattias se ne boji u molitvi nazvati: “najgora, najbjednija, velika grešnica.” U njenoj molitvi nije prisutna samo svijest grijeha, nego ponizno priznanje grijeha s bolju i suzama. Piše duhovnom vođi: “U molitvi sam pogođena bolju, zbog grijeha, te nakon što neko vrijeme provedem bez riječi obliju me suze pa tako dadem oduška svojoj nutarnjoj muci što sam Boga uvrijedila, koji je tako dobar, posebno prema meni. Kad kažem: moj Bože, sagriješila sam, sagriješila protiv Tebe vrhunskog Dobra, osjećam da mi puca srce od boli.

Spontano molim oproštenje: oprosti Isuse! Ti si umro za mene. Krvi Isusova, smiluj mi se.”

Ovako moleći osjeća snažnu ljubav Isusa raspetog. Svoje grijehe mjeri cijenom, koja je Isusa stajala Krvi. Ne bih nikad otišla od nogu svoga Gospodina, jer želi da se s Njim sjedini, kako bi joj srce uvijek bilo zauzeto Isusom. Piše: “Kako mogu izraziti Bogu svoju zahvalnost za sve ono što mi je dao? Način je samo jedan: ”Uzet ću čašu spasenja” tj.zaogrnut ću se snagom Krista Otkupitelja, te ću samo onda moći “zazivati ime Gospodnje.” Ovo je napisala latinski i to je jedini tekst na latinskom koji susrećemo u njenim pismima: “Quid retribuam Domino pro omnibus quae retribuit mihi? Calicem salutaris accipiam.” (P 422)

Molitvom ona slavi Božju veličinu, uzvišenost, nježnost i dobrotu, uranjanjem u molitvu hvale i klicanja svom “najvećem Dobru..” Piše: “Obzirom na promatranje ljubavi Božje, ne znam što bih rekla: dušu zahvaćaju Božanska svojstva, a srce se širi u Božjem biću ljubavi i dobrote.” (P 641)

Molitveni trenuci potiču kliktanje srca: “Kako je dobar Bog? Kako je velik Gospodin? Oh, kako je velik Isus? Kad bi svi mogli upoznati nježnost njegove ljubavi prema nama!” (P618)

Hvalu i zahvaljivanje u molitvi izražava veličanstvenim čuđenjem, nježnom ljubavlju u radosti do suza. Njena molitva je gotovo uvijek slavljenje i divljenje. Dopušta da ju iznenadi i zadivi osjećaj, da ju Bog ljubi, da je za Boga jedina osoba kojoj On izražava svoju nježnost. Ona blagoslivlje u nolitvi Isusa, koji je iz ljubavi prema nama umro u gorkim mukama, prolio svu svoju Krv do posljednje kapi i ostao s nama u Euharistiji, da bi se mogao zatvoriti u naša bijedna srca. U molitvenom divljenju govori: “Kako je privlačan raspeti Isus. On, Sin Božji osvaja naša srca svojom ljubeznom privlačnošću; Isus je lijep! Isus je dobar! Isus je privlačan! Isus je sve!” (P27)

Željela je u svima izazvat osjećaj divljenja, kao da hoće i nama danas reći: divite se slavi božanske Krvi! Divite se, cijenite, otkrivajte i otvarajte srce na hvalu i slavu božanske Krvi. Pozivajte sve da se dive i hvale Presvetu Krv, kojom smo oprani od svojih grijeha i nanovo rođeni za vječni život s Bogon.Sva je zaokupljena osobom Krista Raspetog,  “pokrivena Krvlju iRanama za našspasenje.” (P814)  Ovo je centralna misao njene molitve koja ju čini Klanjateljicom Krvi Isusove. Raspeti i Krv u njoj se poistovjećuju, te Krv postaje najdraži motiv njene hvale: “Krv Njegova presvetog Sina neka bude uvijek blagoslovljena!” (P497)

Nutarnji stav u molitvi je siromaštvo u duhušto je stav svakog istinitog molitelja. Ovaj stav u molitvi Isusu je drag. Ako postoji ovakav stav, suvišno je moliti, već sam stav je ponizna molitva, kojom se cijelo biće ispražnjava da bi primilo Boga. Pogledajmo stav njegove Majke u Kani, samo kaže: “ Nemaju vina!” Ili stav Lazarovih sestara, koje šalju poruku: “Lazar je bolestan!”

Stav MDM molitvi ima stav stotnika iz Evanđelja, koji ima povjerenje u Isusovu dobrotu, svjestan da je grešnik. Ona to ovako izražava: “Bacila sam se na koljena kao sirota, bez nekog ponavljanja riječi, očekujući da će me Bog pogledati iz čistog milosrđa, kao svoje nedostojno stvorenje.:” (P532)

Njezin stav u molitvi je stav potrebnoga. Ovaj stav je izvor molitve, koja ju unosi u Božju ljubav sve do zaljubljenosti u Njegovu veličinu.

Piše: “Vidim da mi sve dobro treba doći od Boga, zato sam proširila svoje srce, prestavljajući ga Njegovu milosrđu da ga ispuni darovima i samim sobom.” (P 27)

Ona, bogata Bogom u svojim pismima piše: “U dubini moga ništavila imat ću sve u Isusu, s Isusom i za Isusa.” (P449) U dubokoj molitvenoj šutnji gledala je i mislila samo na Isusa, zato je i preporučivala šutnju, osobito kad bi preporučivala molitvu: “Molitva i šutnja neka budu ukras zajednice!” (P 624)  I u drugim pismima možemo čitati: “Preporučam šutnju!” (P 538)

“Preporučam promatranje muke Isusa Krista, i šutnju!” (P 472)

s. Anđela Golub ASC

 Katekizam katoličke crkve donosi sažetak istine naše vjere: ”Posvećenjem se izvršava pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Pod posvećenim prilikama kruha i vina, istinski, stvarno i bitno, biva prisutan sam Krist, živi i proslavljeni, njegovo Tijelo i Krv, zajedno sa svojom dušom i svojim božanstvom” (KKC 1413).

Kako da na ovu istinu ne mislimo više ovaj mjesec srpanj koji je cijeki posvećen  čašćenju Krvi Kristove? Neka nas u Godini vjere barem malo više “zapali” ljubav u promatranju Krista Raspetog, “pokrivena Krvlju Ranamaza našspasenje.”