Kad dođe Isusova riječ: Ovo je tijelo moje, tada će Isus naći u kruhu vaš rad, pa će ga blagosloviti da bude uspješan. A u kaležu, boli će pretvoriti u radost, pa ćete kući ići puni radosti.

Tu mi pada na pamet sveta Mala Terezija, koju volim spominjati uvijek kad o ovom govorim, koja je kao mala djevojčica od 5 godina bila kod časnih sestara, jer je mama umrla upravo u njenoj petoj godini i onda su je dali u dječji vrtić, koji su časne vodile u Lisieuxu. Sestra je spremala kalež za svetu misu, a Terezija je kao i obično bila uz nju. Kad je časna otišla k oltaru urediti cvijeće, Terezija je uzela stolac, stala na njega i popela se na kredenc, gdje je stajao kalež sa velikom hostijom. Uzela je hostiju i poljubila ju.

U to dođe časna i kaže: – Terezija, zašto ljubiš tu hostiju? Pa tu još nema Isusa! I pazite, što kaže mala petogodišnja djevojčica! Kako je bila educirana u vjeri zahvaljujući majci, koja će možda jednog dana biti svetica kao i njezin suprug. Što je rekla: Znam da ga nema, ali kad Isus dođe u sv. Misi u ovu hostiju, on će naći moj poljubac! Tako će naći i vaš prikazan rad u hostiji i vaše boli u kaležu.

Sve mu predajte! Isus sve otkupljuje! Sve, i vraća još većom radošću.

                                                                                                                                           vlč. J. Frkin