Svibanj, proljetni mjesec Gospine krunice, počinje blagdanom svetog Josipa Radnika… U ovom mjesecu, svakako, slavimo i dan Gospe Fatimske, te blagdan Uzašašća, a mogli bismo izdvojiti i spomendan na solinske mučenike, među kojima je, uz četrdeset pet kršćana, bio i solinski biskup, sveti Dujam.

Prisjetimo se da je svetog Josipa hrvatski narod 9. lipnja 1687. godine izabrao za svog nebeskog zaštitnika. U protokolu ondašnjeg Hrvatskog državnog sabora nalazi se ovak tekst, ispisan na latinskom jeziku: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Dakle, evo nas u svibnju što buja u svoj svojoj raskoši i ljepoti, što se prelijeva u mirisima i bojama, što se budi s osmijehom zore i cvrkutom ptica, što se resi milozvučnošću Marijina glasa, što se ziba u krilu One koja se nastanila u Međugorju i koja se predstavila kao Kraljica mira, koja je u Fatimi rekla da je Kraljica svete krunice i poručila: „Svaki dan molite krunicu kako biste isprosili mir svijetu.“

Vidjelica Lucija ovako ju je opisala: „Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode, obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.“ Prisjetimo se što su svete osobe govorile o krunici:

Sveti Ljudevit Montfortski: “Usrdno vas molim u ljubavi koju imam za vas u Isusu i Mariji, molite svaki dan krunicu! Vi ćete u svom smrtnom času blagoslivljati dan i čas kad ste mi povjerovali.“
Sveti Pio iz Pietrelcine: „Krunica je oružje.“
Papa Hadrijan VI: „Krunica je bičevanje đavla.“
Papa Pavao V: „Krunica je riznica milosti.“
Papa Pio IX: „Među svim pobožnostima odobrenim od Crkve niti jedna nije bila povlaštena tako mnogobrojnim čudima kao pobožnost svete krunice.“

Papa Pio XII: „Nema sigurnijeg puta da se zazove Božji blagoslov na obitelj od svakodnevnog moljenja krunice. Ne ustručavamo se posvjedočiti kako polažemo veliku nadu u svetu krunicu za ozdravljenje od zla naših vremena.“

Papa Ivan XXIII: „Krunica je veličanstvena i univerzalna molitva za potrebe Crkve, naroda i cijeloga svijeta.“
Papa Pavao VI: „Meditacija nad otajstvima krunice može biti izvrsna priprema za slavlje tih istih otajstava u liturgijskom činu i njihov trajni odjek.“

Papa Ivan Pavao II: „Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini!“ Papa je proglasio godinu krunice (2002-2003.), a na 25. godišnjicu svojega pontifikata napisao je apostolsko pismo Rosarium Virginis Mariae.

Sestra Lucija iz Fatime za krunicu je rekla: „Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje, da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem, koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.“ Evo i naše molitve:

Ti, Marijo, vjeruješ Bogu i njegovim obećanjima i onda kada ih ne razumiješ i u tome si nam nenadmašan primjer. Ako je u ičijem životu Bog napravio svojevrstan nered, onda je to prvenstveno učinio s tvojim životom. I drugi velikani Duha doživljavali su slične situacije, ali nitko nije dobio ponudu i obećanje koje si Ti dobila. U jednom trenutku Tvoje mladosti Bog ti prilazi i traži od Tebe ono što nisi mogla razumom shvatiti niti iskustvom objasniti. Vječni Otac želi da po Tebi vječna Riječ postane čovjekom, a sve to snagom vječnoga Duha. Svemogući Bog traži Tvoju pomoć i očekuje Tvoju suradnju, a sve to zato da bi Bog čovjeku postao bliz i blizak i da ga više ne bismo tražili među zvijezdama, nego gledali u svojoj sredini.

Marijo, kako je velika bila Tvoja vjera, kako silno povjerenje u Božje vodstvo. Ljudski gledano, ušla si u veliki rizik i izvrgla se opasnosti u kojoj si mogla izgubiti i glavu. Ušla si u nepoznato, potpuno sama i bez ikakve ljudske logistike. Započela si pothvat koji je u startu bio osuđen na propast. Zašto? Samo zato jer si vjerovala. Vjerovala si da je Bogu sve moguće; vjerovala si da Bog sve izvodi na dobro; vjerovala si da čovjek oslonjen na Boga ne može propasti.
Zato nam ostaješ trajan primjer, poticaj i izazov. Primjerom nam svjedočiš kako Bog izvodi silna djela po onima koji mu se otvaraju i s njim surađuju. Potičeš nas da i mi pođemo za Tobom i poput Tebe postanemo Božji suradnici u stvaranju, i obnavljanju. A onda kada malakšemo i pomislimo kako je sve uzalud, izazivaš nas da ponovno dignemo glavu i nastavimo dalje, makar i u nadi protiv svake nade, vjerujući u ono što nam poručuje apostol Tvoga Sina: ‘Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?!’

Zagledani u Tebe i danas Te molimo: podupri nas na putu vjere, da iz dana u dan sve više vjerujemo Tvome Sinu i odvažno s njim kročimo kroz život.