Evanđelje često spominje da je Duh Sveti poslan našim dušama. «No kada dođe on – Duh istine… On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama» (Iv 16,13-14). Otac i Sin šalju ga da bi u nama dovršio posvećenje koje je Krist priskrbio ovdje na zemlji. Po ovoj pobožnosti, rastom našeg božanskog posinjenja, sve više sličimo Sinu Božjem. Sv. Toma Akvinski poučava da se Duh Sveti nastanio u našim dušama «na nov način». Sveto pismo i tradicija pokazuju Tješitelja kojega su poslali Otac i Sin, kako nastavlja i dovršava svjetovno poslanje Sina na zemlji. Tako nam je Krist više puta rekao: «Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama… No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu» (Iv 16,7-13). On nas vodi potpunijem razumijevanju onoga što je Krist poučavao. «On objavi daje puninu, dovršava je, te božanskim svjedočanstvom potvrđuje.» (DV 4)

Duh Sveti prenosi samog sebe i obnavlja ljudsku narav sukladno ljepoti božanskog uzora, samom Kristu. Tada ćemo Gospodina bolje upoznati i biti svjesni neizrecivog dara – zvati se kršćaninom. Osim  mnogih drugih darova, Duh Sveti nam daje najveći dar: samog sebe. Tako pobožanstvenjuje duše, kako ističu crkveni oci. Od njega potječe nepresušna radost, postojanost u Bogu, sličnost s Bogom. Jednom riječju, pobožnost.

Poslanje Duha Svetoga ljudima nameće nov početak, sličan onome u stvaranju svijeta. Ovo novo poglavlje ili doba koje donosi Duh Sveti ne zamjenjuje Kristovo doba, nego je povezano s njegovim dolaskom. «Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem Branitelj neće doći k vama» (Iv 16,7). I sada kao uskrsli dolazi svojim apostolima da dahne u njih. Uskrsli Krist donosi apostolima Duha Svetoga kao da započinje novo stvaranje … Donosi ga uz cijenu svog odlaska: daruje im Očeva Duha kao kroz rane svog raspeće.

Kao plod Križa izlijeva se na čovječanstvo Duh Sveti. (Rim 3,4; Heb 10,5). Stoga nema nikakvih darova Duha Svetoga koji istodobno nisu i darovi Isusovi, koji je za nas umro na križu. Nije moguće poslati Duha Svetoga bez križa i uskrsnuća. Ovo poslanje začinje doba djece Božje u Kristu. Kristova smrt i uskrsnuće sačinjavaju jednu jedinu realnost, neodvojive vidove istog otkupiteljskog događaja. Samo onda kada se čovjek, u vjernosti prema milosti, odluči postaviti križ u središte svoje duše, kad iz ljubavi prema Bogu sam sebe zaniječe… tada i samo tada on će primiti u punini žar, svjetlo i utjehu Duha Svetoga. Ovaj novi početak odvija se samo na terenu prinošenja vlastitih žrtvi. Međutim, ako bi netko nastojaoizbjeći križ, žrtvu, on bi žrtvovao ovaj dar.

Cijeli Kristov život, od njegova začeća do proslavljanja, svako njegovo djelo i riječ proizlazi iz punine Duha u njemu. Ovo jedinstvo s Duhom Svetim, potječe iz skrivenog izvora, iz najdubljeg izvora života i mesijanskog djelovanja Isusa Krista. Bio je to dar, neprocjenjivi dar koji nam je Krist ostavio prije svog povratka Ocu: svoj Duh, Duh Sveti. Takvo je novo doba djece Božje. «Djeca su Božja svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji (Rim 8,14).

Mi smo kršćani djeca Božja jer nas vodi Duh Božji. U daru Duha primamo Kristov život, život djece Božje, pozvan da i u nama donese iste plodove kao i u Kristu. Duh Sveti obnavlja božanski posao  u našim dušama. Na svakom koraku daje nam milost za napredovanje, jer Bog nam uvijek pomaže. Povjerenje u pomoć Duha Svetoga podupire naš optimizam i pobjednički stav prema poboljšanju naših nastojanja. Ta borba Božjeg djeteta nema obilježja žalosnog odricanja, sumorne rezignacije ili tuge: to je više bitka jednog zaljubljenika koji u radu, a i za vrijeme odmora, u radosti i patnji pred očima   uvijek ima ljubljenog Čovjeka. To je radosna, sigurna borba, puna nade.

fra Ante