U predivnoj katehezi, u kojoj su nas poučiliGospodin Djevica Marija i dalje nas pratili na duhovnom putu, najprije su nas poučili kako treba moliti krunicu uvijek iz nutrine i svim srcem, i razmatrati, i uživati svim srcem i radosno trenutke susreta sBogom i našom Blagoslovljenom Majkom. Zatim nam je pokazano kako se dobro i skrušeno treba ispovjediti. A sada – u nastavku ove predivne kateheze oni nam pokazuju sve što trebamo znati o svetom događanju Svetoj Misi, i kako doživjeti Misu srcem.

Ovo svjedočanstvo što ga iznosim želim da dođe do svih na cijelom svijetu, na veću slavu Božju i na spasenje i svakog pojedinog, koji svoje srce hoće otvoritiGospodinu. Želim i moram ovo svjedočiti, da bi mnoge Bogu posvećene duše iznova rasplamsale vatru ljubavi prema Kristu; oni, čije ruke imaju veću moć donijeti Krista na Zemlju, da postane našom hranom; a drugi, da ostave ‘naviku’ primati Ga samo površno, i da iznova divljenjem i čuđenjem dožive dnevni susret s Ljubavlju. Ovo svjedočim da bi moja braća i sestre laici po svem svijetu svaki put još dublje srcem doživjeli ovo najveće od svih čuda:sudjelovanje u slavlju Svete Euharistije.

Bilo je to u predvečerje svetkovine Blagovijesti. Mi, članovi molitvene skupine, otišli smo na svetu Ispovijed. Nekoliko žena iz molitvene skupine propustile su te večeri otići na Ispovijed i htjedoše se stoga ispovjediti slijedećeg dana prije Svete Mise. Kad sam slijedećeg dana, na svetkovinu, malo zakasnila u crkvu, nadbiskup i svećenici već su se uspinjali na oltar. U tom trenutku Maja Božja progovori mi tako slatkim i nježnim glasom, koji čovjeka preplavljuje radošću.

”Danas je za tebe vrlo poučan dan i želim da budeš vrlo pažljiva, jer čega si ti danas svjedok i sve što ćeš doživjeti ovoga dana, morati ćeš omogućiti cijelom čovječanstvu sudjelovati u tome.”

Bila sam potpuno iznenađena, ne razumjevši što se dogodilo, čvrsto sam odlučila biti pažljivom.

Prvo što sam zamijetila bio je Zbor najljepših glasova, koji su tako pjevali kao daleko, a u trenutcima tako blizu i onda opet izdaleka, kao da su, glazba i pjevanje, bili nošeni šumom vjetra.

Sveta Pričest

Ljudi sad izlaze iz klupa polazeći na Svetu Pričest. Došao je sad veličanstveni trenutak susreta, čas ‘Pričesti’. Gospodin  mi reče: ”Sačekaj trenutak, JA želim, da ti nešto promatraš…’ I tjerana nutarnjim poticajem usmjerih svoj pogled osobi, koja je upravo primila Svetu Pričest na jezik iz  ruku svećenika.

Uz to moram objasniti, da je to bila osoba iz naše molitvene skupine, koja se prethodnog predvečerja nije više mogla ispovijedati i zato se ujutro ispovjedila prije Mise. Kad je sada svećenik položio Tijelo Gospodinovo na njezin jezik, sijevnula je zraka svjetlosti i toj je ženi bijela – jako zlatna svjetlost prožela najprije kralježnicu, zatim rub hrptenjače, ramena i glavu. Gospodin mi tada reče: ”Tako je to, kad uživam zagrliti neku dušu koja dolazi s posve čistim srcem primiti Me!”

Isusov glas imao je ton osobe, koja je bila vrlo zadovoljna i sretna. Bila sam sasvim zbunjena i stalno sam gledala na tu prijateljicu kako se vraća na svoje mjesto okružena blještavim svjetlom u rukama Gospodnjim. Pomislih više na to koliko si čudo tako bezbroj puta propustimo, kad pristupamo Stolu Gospodnjem s našim malim i velikim pogreškama da bi primili Isusa,  kad to treba i može biti tako veliko slavlje.

Više puta kažemo, nema toliko svećenika da bi se svakog trenutka uvijek iznova mogli ispovjediti svoje grijehe. Problem nije zacijelo ispovjediti se iznova svakog trenutka, nego je problem štoviše u tomu, da tako lako i uvijek iznova padamo u grijehe i ne prevladavamo kušnju. Na drugom mjestu mora se kazati, kad se često toliko trudimo  pronaći salon za uljepšavanje i pronađemo dobrog frizera kad moramo negdje poći i kad smo  pozvani na slavlje, onda se  pak ne traži previše od nas pronaći svećenika, kad je to potrebno, da bi nas Onoslobodio od tog blata, prljavštine duše, upravo od grijeha. Ali ne smijemo biti drski primati Isusa u svakom, bilo kakovom trenutku, kad nam je srce puno užasnog korova.

Kad sam krenula primiti Sv. Pričest ponovno mi reče Isus: ”Posljednja Večera bila je trenutak najveće prisnosti sa svojima. U tom času Ljubavi uspostavio sam Sakrament, koji je bio u očima ljudi najveće ludilo ljubavi i  gluposti. Učinio sam se naime zarobljenikom Ljubavi. Uspostavio sam Sakrament Svete Euharistije. Htjedoh ostati kod vas i među vama do konca vremena, jer Moja Ljubav nije mogla podnijeti, da vi, koje sam ljubio više nego Svoj vlastiti Život, ostanete kao siročad.”

 Tako sam primila Hostiju – Tijelo Gospodinovo – i imala je posve drugi okus. Bila je to mješavina krvi i tamjana koja me je svu ispunila. Osjetih tako beskrajnu Ljubav da nisam mogla zadržati svoje suze… Kad sam se vratila na svoje mjesto i upravo klekla, reče mi Gospodin: ”Dobro poslušaj…” I odjednom mogla sam u nutrini razabrati i čuti molitve jedne žene, koja je sjedila preda mnom, upravo se bila pričestila.

To što je ona govorila ne otvarajući usta, glasilo je otprilike ovako:” Gospodine, sjeti se da je već opet kraj mjeseca, a ja nemam novaca da bih platila stanarinu, ratu za automobil i  školarinu djeci. Ti moraš nešto poduzeti da mi pomogneš…

Molim Te, pobrini se, da moj muž napokon prestane toliko piti. Jednostavno ne mogu podnositi njegova trajna stanja pijanstva.

I molim Te za svojeg sina. Izgubit će daljnju godinu, ako mu ne pomogneš na ispitima koje mu predstoje na ovom tjednu…

I ne zaboravi moju susjedu, koja bezuvjetno treba odseliti, da napokon i stvarno odseli, budući da je jednostavno više ne mogu podnositi i izdržati…itd…itd..

Najednom reče nadbiskup: ”Pomolimo se!”  I ustade okupljena zajednica na završnu molitvu. Isus mi reče žalosnim tonom u glasu: ”Jesi li pak vidjela i također primijetila? Jesi li postala svjesna toga? Ni jedan jedini put nije Mi ova žena rekla, da Me voli.  Niti jednom nije mi zahvalila, što sam Ja  Svoje Božanstvo spustio s Neba kao dar ljudima, jadnom čovječanstvu, također i za nju, da bih ljude uzdigao Sebi. Niti jedan jedini put nije kazala: ‘Hvala , Gospodine!’ Bila je to samo duga litanija molbi.. i tako se ponašaju gotovo svi, koji ovamo dolaze da bi Me primili.

 Ja sam umro iz ljubavi prema vama i Ja sam uskrsnuo, također iz ljubavi svakog pojedinog od vas, ali vi uopće ne zamjećujete koliko čeznem i žeđam za vašom ljubavi. Sjeti se, Ja sam Prosjak Ljubavi u ovom uzvišenom tako bitnom i značajnom času duše.” Shvaćate li uopće, da On, koji je Sama Ljubav, čezne za našom Ljubavlju, moli i prosi, a mi Mu je ne želimo dati? Zacijelo još gore, nastojimo izbjeći susret s Najvišim  oblikom Ljubavi, s jedinom Ljubavi,  koja se prinosi u trajnoj Žrtvi.

Blagoslov

I kad je nadbiskup pošao podijeliti Završni blagoslov, Presveta Djevica ponovno mi reče slijedeće: ” Oprez, pazi i gledaj, što činiš… Vi jednostavno ‘mašete rukom’ umjesto da se prekrižite. Jednostavno ipak misli na to da bi ovaj blagoslov, kojeg u svom životu primaš iz posvećenih ruku svećenika, mogao biti posljednji. Ne znaš, da li ćeš umrijeti ili ne, kad izlaziš iz ove crkve. I također ne znaš, da li ćeš još jednom imati prigodu, da ti neki drugi svećenik podijeli svoj blagoslov. Te posvećene ruke daju ti blagoslov u Ime Presvetog Trojstva – i stoga je više nego pravo, da taj znak križa činiš s poštovanjem i pobožnošću, kao da je to posljednji put u tvom životu.”

Isus me zamolio na koncu Svete Mise ostati još  nekoliko minuta s Njim. I On reče: ”Ne izlazite u žurbi i trci odmah iz crkve na koncu Svete Mise. Ostanite jedan trenutak – nekoliko minuta, u Mojem društvu, uživajte Moju Nazočnost i omogućite Mi radost, da ste sa Mnom.”

 Što je dakle Sveta Misa?

Sam Isus je dao ovaj odgovor:

”Sveta Misna Žrtva to sam Ja sâm. U njoj sam produžio Moj Život i Moju Žrtvu križa uvijek među vama. Bez zasluga Mojeg Života i Moje Krvi, što još imate čim biste stajali pred Mojim Ocem? Ništa, bijeda i grijeh.

 Vi biste zapravo morali nadvisiti Anđele i Arhanđele u krepostima, jer oni ne dolaze do uživanja i nemaju to blaženstvo, da Me mogu primati kao hranu, a vi to imate.

 Oni piju samo jednu kapljicu iz izvora Žive vode, a vi ste dobili Milost primati Mene samog. Vi imate cijeli ocean Žive vode, da bi pili iz njega.”

U mojoj mladosti čula sam od nekoga, da Gospodin  poslije Pričesti ostane u nama pet ili deset minuta. I tako upitah Gospodina u ovom trenutku: Gospodine, je li to istina i stvarno tako? Koliko dugo Ti ostaješ u nama nakon Svete Pričesti?

Mislim, Gospodin se morao nasmijati zbog moje gluposti i ovog glupog pitanja, budući da mi je kazao slijedeće:

”Ja ostajem sve vrijeme, koje Me želiš imati sa sobom. Kad sa Mnom govoriš tijekom dana, dok Mi upućuješ samo nekoliko riječi za vrijeme tvojeg dnevnog rada, uvijek ću te slušati.

Ja sam uvijek s vama. Ali vi ste ti koji Me napuštate i ostavljate samog. Misa je završila i vi odlazite iz crkve, i već je to kraj kršćanskog držanja prema životu i odlukama, to je kraj s Isusom.  Ispunili ste nedjeljnu obvezu i tim je sve učinjeno, a vi uopće ne mislite na toda biste Me obradovali da podijelim s vama obiteljski život, barem ovog dana, Dana Gospodnjeg.

U vašim kućama i stanovima imate mjesto za sve moguće i često čak posebnu sobu za svaku vrstu djelatnosti: spavaću sobu, kuhinju, blagovalište za objede, itd..itd. A koje je mjesto, kojeg ste napravili za Mene? To smije samo biti mjesto gdje ste objesili neku sliku po kojoj pada prašina i čak ne bude pobrisana, nego to mora biti mjesto, gdje se obitelj susreće bar na pet minuta dnevno, da bi zahvalila za dan, za dar života i moliti za sve potrebe vapiti blagoslov, zaštitu i zdravlje… Sve ima svoje mjesto u stanovima, samo Ja nemam.

Ljudi planiraju svoj dan, svoj tjedan, svoj semestar, svoj godišnji odmor itd. Točno znaju kojeg će se dana odmarati, kojeg će dana ići u kino ili ići na svečanosti, kad će posjetiti baku ili unuke, djecu ili prijatelje. Točno znaju kad će se prepustiti zadovoljstvima; ali koliko ima obitelji, koje najmanje jednom mjesečno kažu: ‘Danas je dan kad namjeravamo posjeti Isusa u Svetohraništu.’ I onda dođe cijela obitelj Meni, da bi sa Mnom razgovarali, Meni pričali kako im je u posljednje vrijeme, izložili Mi svoje probleme  i poteškoće koje imaju, i od Mene izmolili što im je potrebno, omogućili Mi djelovati u njihovim poslovima! Kako često se događa tako nešto?

Ja znam sve. Ja čitam u najdubljoj dubini vašeg srca i poznajem vaše najtajnije misli, ali sviđa Mi se, kad Mi pričate o vašim stvarima. Raduje Me, kad Mi dopuštate sudjelovati u vašem životu kao članu obitelji, kao najintimnijem i najboljem Prijatelju. Kolike Milosti čovjek gubi samo stoga, jer Mi ne ostavljaju mjesta u svojem životu.’

IMPRIMATUR

Brošuru ‘Sveta Misa’, svjedočanstvo Catalene, laičke misionarke Euharistijskog Srca Isusova, pažljivo sam pročitao i ne nalazim ništa što bi se protivilo Svetom Pismu ili nauci Crkve. Naprotiv, jednostavno vjerujem, da se ovdje radi o dubokoj nauci o Otajstvu Svete Mise.Posebno preporučujem ovaj spis svećenicima i laicima na čitanje i razmatranje, da bi se došlo do boljeg razumijevanja i dubljeg doživljavanja Svete Žrtve na oltaru.

San Vincente, 2. ožujka 2004.

Mons. Jose Barahona C.