Tko Te može častiti i uzdizati na dostojan način? O vrhovni atribute Svemogućeg Boga, Ti si slatka nada grešnika.” (Dnevnik, 951)

Draga braćo i sestre!. Ponavljam danas ove jednostavne i iskrene riječi Svete Faustine, da bih zajedno sa svima vama častio neshvatljivi i neistraživi misterij Božjeg milosrđa. Kao ona, želimo ispovjediti da ne postoji za čovjeka drugi izvor nade, izvan Božjeg milosrđa. Želimo ponoviti s vjerom: Isuse, u Tebe se uzdam!

U Isusu iz Nazareta Bog, kojeg nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti zagrlio je ovu našu Zemlju neugasivom nadom neprestano je uranjajući u neshvatljivu rijeku svoga milosrđa. Možda je zbunjenom čovječanstvu trećeg tisućljeća milosrđe potrebnije više negoli je to bilo i u jednom vremenu do sada. Pred tolikim očitovanjem zla u svijetu, iz dubina srdaca mnogih ljudi proizlaze vapaji za Božjim smilovanjem. U tjeskobi, neizvjesnosti i trpljenju neviđenih razmjera Bog kuca, čeka i moli čovječanstvo da u Isusu Kristu otkrije njegovo lice: lice Onoga koji je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe (2 Kor1,3).

Kao apostolima na dan uskrsnuća, tako se  22. veljače 1931. godine Božansko milosrđe – na osobit način očitovalo redovnici Poljakinji, s. Faustini Kowalskoj (1905. – 1938.), koju je sam Isus izabrao, da preko nje nadopuni znanje ljudi o tajni Svojega Srca. Nakon ulaska u samostan (Kongregaciju sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa) započinju njezina mistična iskustva, u kojima joj se Isus ukazivao i objavljivao svoje nakane i želje. O tome ona svjedoči u svome Dnevniku:

Navečer, kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa Gospodina u bijeloj odjeći. Jedna ruka je podignuta na blagoslov, a druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja duša je bila prožeta strahom ali i velikom radošću.

Nakon nekog vremena Isus mi reče: „Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: ISUSE, JA SE UZDAM U TEBE. Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast… Želim da slika, koju ćeš ti kistom naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. Želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama. Grešnik neka se ne boji približiti Mi se.

Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi.” (Dn. 47-50)

 Osim slike i blagdana Milosrđa, Isus je naložio sestri Faustini da moli krunicu milosrđa u tri sata poslije podne, jer je to čas njegove smrti.

„U tri sata zazivaj Moje milosrđe, posebno grešnicima. Udubi se makar na kratko u Moju muku, prije svega u napuštenost za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu… U tom času ne uskraćujem ništa duši koja Me moli po Mojoj muci.” (Dn. 1320)                

 Isus je objasnio što znače zrake koje izlaze iz njegova srca „ Obje zrake znače krv i vodu. Bijela zraka označuje vodu koja opravdava duše.

Crvena zraka označuje krv koja je život duša…

Želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane svetkovinom milosrđa.“ ( Dn. 299)

Na duhovnosti Božanskog Milosrđa nadahnjivao se i mladi Karol Wojtyla, kasnije svećenik i biskup, koji će tu duhovnost kao papa Ivan Pavao II., 1980. godine pretočiti u encikliku “Dives in Misericordia”, svjedočeći da upravo Božansko Milosrđe čovjeka spašava iz njegovih “dubokih padova”.

Osobno je 30. travnja 2000. godine sestru Faustinu proglasio svetom, te nije čudo da je posvetio čovječanstvo Božanskom milosrđu upravo u svetištu Božanskog milosrđa u Krakowu 17. kolovoza 2002., kada je otvorio i blagoslovio baziliku u istom svetištu, te rekao: “Moramo proširiti na cijeli svijet ovu vatru

milosrđa, jer u Božanskom Milosrđu svijet će naći mir, a čovjek sreću za kojom toliko čezne.”