Ako vjerovati znači zdušno u svoj život primiti Očev dar Njegova Sina, Isusa Krista, čije je svjetlo ušlo u tamu ovoga svijeta, onda biti vjernik, katolik, znači biti urezan u dlanove Isusa Krista i Isusa staviti na prvo mjesto u životu. Ako sam vjernica, obvezuje me vjerovati sve istine koje Isus Krist nalaže preko Crkve, koju je utemeljio… Vjera je ozbiljna stvar, vjera ne buči, ona se ne rađa u galami i odobravanju svijeta, već živi skrivena u pročišćenu srcu, i poziva, da u rastresenosti svagdanjeg života sačuvamo tišinu, molitvu, kontemplaciju…

“Što ste bojažljivi? Zašto nemate vjere?”– opomena je upućena apostolima, i nama. Temeljna naša korizmena zadaća upravo je pripremanje, čišćenje srca i duha, kako bismo postali ljudi sposobni za sjaj istinite vjere, a protiv napada općega mišljenja i uvjerenja… Svi, itekako osjećamo da taj zahvat od nas iziskuje disciplinu i stegu u našim bujicama tolikih bespotrebnih i lažnih riječi…

Blažena Djevica Marija nas i na tom putu najbolje poučava. Ona šuti i vjeruje potpuno. Ona nije birala što će biti i kako će biti. Ona je slušala i služila. Gospa je, zapravo, izražaj istinskog kršćanskog odnosa prema Bogu.

Da bismo mogli i mi, poput Marije djelovati evanđeoski, kršćanski, moramo se čvrsto držati onoga što Isus kaže:

“Obratite se i vjerujte Evanđelju” (Mk 1, 15). Ova Božja riječ neka odjekne “danas”  i u našemu srcu! Poziv je to samoga Boga kome nije “do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi” (Ez 33,11).

Taj evanđeoski poziv, zapravo je i toliko puta izrečen Marijin majčinski poziv na ljubav (u Fatimi, Lurdu, Međugorju…), a ljubav se uvijek želi odazvati na iskreno i odlučno obraćenje…

“Evo ti majke”, rekao je Ivanu, umirući Isus s križa! Jer je Marija prigrlila Ivana, kroz svu povijest obistinjuje se bezgranično majčinstvo Marijino. Ako je Marija majka svih ljudi, onda nas Ona grli i čuva, i zauzima u svim domašajima naših života. Marija i danas, tebi i meni, s majčinskom brigom govori da se nikada ne kolebamo, već da, kao Ona, i govorimo i molimo Riječju Božjom, uvijek se pouzdajući u Riječ, pa i u najvećim trenucima mraka! Podsjetimo se, Marija je, kada su učenici pobjegli ostala pod križem… I tada je ostala sigurna da je Bog Otac ljubi. Stoga je Marija uvijek naš potporanj i vođa u prepuštanju Bogu. Ona nas poučava kako da i mi postanemo sposobni za istinsku ljubav, i u žednome svijetu budemo izvori žive vode.

Ako su sveci svjedoci Božje ljubavi, onda je Gospodinova Majka prva između svih svetaca, kao plod i znak njegove nježnosti i milosrđa prema nama… I mi smo pozvani biti sveti, a da bismo to mogli ostvarivati potrebna nam je Marija pomoćnica, Tješiteljica, naše utočište, zdravlje… Makar u ovom životu prolazili dolinom suza, sumnji, nespokoja, tjeskoba i prijetnji svih vrsta, Marija je naša nada i svjetionik… Ona, ušavši u poniznost predanja Bogu protjeruje zlo i Zloga, i nikada ne zaboravlja da sva slava pripada Njemu!

Majko naša, predajemo ti se, da nas predaš Ocu nebeskome po svome Sinu Isusu, Svjetlu, koje obasjava cijeli svijet… To mlado Sunce s visine obasjava i moj život… Povedi me, Marijo! Zauzmi se za me, da se i u meni otvore prostori predanja Bogu, kako bih znala ubrati spasenjsku vrednotu svakoga križa…

Potrebno mi je obraćenje, kajanje, potrebna mi je molitva! Otkrij mi onu molitvu koju si molila zajedno s apostolima poslije uskrsnuća, tješeni s Tobom, Marijo, u molitvenom iščekivanju Duhova! Pomozi mi da u malim svakodnevnim, gotovo prezrenim i otpisanim običnostima života znam prepoznavati Boga. Milosti puna, Marijo, pokaži se Majkom svih nas, daruj nam Krista, nadu svijeta! Pokaži da si Majka, o Djevice puna milosti, Ženo vjerna!

Klara