Obrati se… Započinjući još jedan korizmeni hod odlučih se odazvati njegovu pozivu, ili još bolje – izazovu! Odlučih se na radikalniji zamah u svom kršćanskom životu molitve i promišljanja, pokore i posta, koji me želi i može dovesti do radosti Isusova (našega ) Uskrsa…

Naime, mnoge svakodnevne obveze, teškoće i brige dovele su me do toga da sam zapala u naviku molitve i primanja sakramenata, ali i ljubavi prema najbližima… Shvatih da me sve to dovelo u opasnost da zaboravim koliko je izvanredna “pustolovina” u koju me po krštenju Isus uključio … Ponovno poželjeh praktično “hodati” putem zahtjevnog evanđeoskog života… Poželjeh vratiti se Bogu, i sebi samoj… Stoga sam na Pepelnicu u korizmeno ozračje ušla kao u svoje velike duhovne vježbe – da ponovno otkrijem dar vjere koji sam krštenjem primila…

Nije dosta biti kršćanin, jer kršćanstvo se ostvaruje kroz uvijek novo postajanje kršćaninom… Hod je to koji traži uvijek novo vježbanje… Ograničena smo stvorenja, grešnici, potrebni pokore i obraćenja… Zato, probudimo se! Obratimo i vjerujmo Evanđelju! Kako je u ovom vremenu važno čuti i prihvatiti ovaj poziv, vremenu koje proglašava svoju potpunu autonomiju od Boga, vremenu koje ljudsko srce zarobljava i često ostavlja u neutješenom stanju…

Za mene, uvjerena sam i sve vas, da će ovaj korizmeni poziv na obraćenje značiti – dati dozvolu Isusu da nas osvoji, te se s Njim vratimo Ocu… Danas se kajem za sve situacije u kojima sam sreću tražila u trci za uspjehom i pohlepom za materijalnim dobrima, zapravo, kada sam iz svoga obzorja isključivala Boga… I vas i sebe pitam: što nas uistinu vodi do sreće? Može li biti prave sreće bez Boga? Toliko puta sam vidjela da me materijalne potrebe nisu usrećile… Zapravo, svaki puta bilo mi je pokazano da se radost koja ispunja ljudsko srce rađa samo iz prijateljstva s Bogom.

Obrati se, vjeruj, kreni, ne boj se… Vjerujem da ove evanđeoske riječi u sebi kriju iznenađujuću novost! Želim oživotvoriti ovo što nam Isus neprestano ponavlja!

Isuse, dopuštam ti da raskrinkaš i prokažeš površnost koja veoma često karakterizira moj vjernički život. Ne želim male promjene, već prave zaokrete protiv struje površnog, nedosljednog i iluzornog života koji me često privlači, ovladava sa mnom i čini zatočenicom duhovne osrednjosti… Izabirem tebe, Isuse, kao konačni cilj svoga obraćenja… Daj mi poslušno srce kadro slušati Tebe… Podaj mi poniznosti da prihvatim tebe, Isuse, i upoznam samu sebe! Oslobodi me svega “mojega”, da bi mi mogao dati “svoje!”

Pomozi mi da me Tvoj poziv na obraćenje preobrazi Tvojim uskrsnim otajstvom! Rodi me “nanovo” da shvatim i živim novost koju si mi krštenjem darovao! Hvala Ti, što na tom putu nisam sama, jer me Ti podupireš svojom Riječju i milošću Sakramenata!

Pogledom punim vjere i zahvalne ljubavi gledam Isuse u Tebe na križu, te zajedno s apostolom Ivanom srcem izgovaram: Upoznala sam ljubav koju Bog ima prema nama (meni) i u nju sam povjerovala!

Ako želimo znati tko je Bog, moramo se spustiti na koljena pred križem.

Klara