Prije 150 godina u francuskom mjestu Lurdu maloj Bernardici Soubirous ukazala se Gospa… Prvo od 18 Gospinih ukazanja dogodilo se 11. veljače 1858. godine… Kroz to nejako dijete Gospa je pozvala svijet na pokoru i obraćenje na koju je pozvao Isus Krist kada je počeo naviještati Radosnu vijest na obalama Jordana…

“Molite za obraćenje grešnika, činite pokoru i obratite se”, govorila je Marija u svim svojim ukazanjima. Na tome je posebno inzistirala. To ne izgleda nimalo lagan posao, ali mali i jednostavni ljudi kao što je Bernardica i toliki drugi koji su na Marijin poticaj krenuli putem molitve, pokore i obraćanja iskusili su koliko je to silno važan posao…

Upravo nam je Marija, kao prva vjernica, uzor i nadahnuće za obnovu vjere, ali i ustajanje na novi život kako bi postali novim, boljim ljudima…

Naime, svi mi, bili zdravi ili bolesni, svi trebamo ozdravljenje… Trebamo vodu koja će od samoga Boga teći i koju ćemo piti i u kojoj ćemo se kupati i zadobivati zdravlje – duševno i tjelesno. Trebamo dodir neba! Treba nam netko tko će nas uzdizati iz ove suzne doline u kojoj je život prožet nedostacima, u kojoj uvijek osjećamo ograničenost, grješnost; u kojoj ne nalazimo ono što nas može potpuno ispuniti. Treba nam Isus Krist i Njegova i naša Majka, Marija…

U našoj župi, na samom početku korizme organizirano je hodočašće u Lurd… Mnogi Marijini štovatelji otkrili su u susretu s Bezgrešnom novu dimenziju vjere, ljubavi, novi “DA” Bogu u konketnosti osobnoga života…Pred nama je svjedočenje mlade djevojke Nikoline Š. koja je iskusila da je Lurd – mjesto obraćenja…

“Kada nakon toliko dobivenih milosti opet počneš sve dublje i dublje padati u  grijeh, đavao ti oduzme svu snagu da se ponovo vratiš, te postaje sve teže ustati i vratiti se Bogu. I onda, kada osjetiš da ne možeš sam, vidiš da ti treba netko tko će ti dati ruku i odvesti Isusu…

A tko će te odvesti Isusu, ako ne Ona koja ga je 9 mjeseci nosila u svojoj utrobi i po kojoj je sam Bog sišao na zemlju?

Sasvim neočekivano, Bog mi je pružio priliku da idem na mjesto gdje se po Marijinom zagovoru dešavaju silna čudesa. Još nesvjesna, ostavila sam sve svoje obaveze i školu te krenula na put. Već u autobusu Isus nas je pripremao na milosti koje nas čekaju. Prvu hodočasničku misu slavili smo u Nici. Nastojali smo biti sabrani i tako otvoriti svoja srca Bogu.

Nakon dugog putovanja stigli smo u Lurd, odmorili se i krenuli prema spilji gdje je bilo ukazanje. Koja milost… klekli smo, molili krunicu, a nebo se spuštalo u naša srca.

Nakon krunice otišli smo se okupati u izvoru koji je potekao za vrijeme ukazanja. Otvorila sam srce i molila Boga za milost suza… Dvije časne sestre primile su me za ruku i polako me uvodile u bazen svete vode. Samo što sam zakoračila u vodu suze su prepravile moje lice… Bez prestanka sam plakala dok sam se približavala kipu Gospe na kraju bazena. Kada sam došla do njega poljubila sam ga i pala na koljena. Kolika je majčinska ljubav!

Hvala ti, Majko, premda nisam dostojna pozvala si me i oprala od grijeha. Potpuno sam se predala Mariji i dopustila joj da radi sa mnom što hoće… Izašla sam van, voda je bila hladna, ali Marijina ljubav me grijala. U toj vodi ostavila sam sve svoje grijehe i izašla sam iz nje kao čista osoba koja je osjetila da je neizmjerno ljubljena. Koja sreća i mir u srcu, neopisiva unutarnja ljepota.

Kako je pred vratima bila korizma odlučili smo razmišljati o muci koju je za nas podnio naš Isus. Imali smo priliku kod ispovijedi moliti Isusa da nam oprosti što ga i nakon 2000 godina pribijamo na križ. Vrhunac našeg hodočašća bila je sv. Misa u spilji ukazanja. Neizmjerne milosti i čudesa ozdravljenja duša desila su se samo u par dana. Izliječena srca, radosne duše, sjaj u očima, mir i ljubav zahvatila je sve hodočasnike

O, Majčice, hvala ti što si me vratila u život. Vratila sam se kao druga osoba. Ti si me oprala, Ti si me donijela u naručje Isusa. Napokon se osjećam ispunjeno. Ne želim se više odvojiti od Tebe i Tvoga Sina. Isuse, hvala ti za tvoju muku i smrt te za sv. Euharistiju. Znam, nisam te dostojna primiti, ali Ti mi se svejedno daješ, jer znaš da ne mogu bez tebe.

Vrativši se kući htjela sam svima dati ono što ja imam – Isusa u srcu.

Kušnja ima, đavao napada, ali ja više nisam sama. Moja Majčica me drži za ruku i brani od svega što želi nauditi njezinom ljubljenom djetetu.

Drago braćo i sestre, nikada nemojte ići sami kroz ovaj svijet! Jer, ima Netko tko jedva čeka da Mu dopustite da vas primi za ruku te zajedno s Isusom i anđelima i svim svetima odvede našem Ocu, a taj Netko je moja i tvoja, naša majka Marija….”