U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe uNazaretgdje bijaše othranjenI uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobodenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.” Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima”

(Lk 4;14-21)

Isus je poslan da navijesti ‘zatvorenicima slobodu’. On naviješta oslobođenje. Očito je da se više ne radi o političkom oslobođenju nego o osobnom oslobođenju. Ako se čovjek u svojoj nutrini ne oslobodi, nikakvo političko oslobođenje ne će mu donijeti slobodu. Osobna sloboda je nešto što nije zavisno od drugoga. Mi smo za svoju slobodu odgovorni. Sami se oslobađamo o svega onoga što nas osobno zarobljava.

Osobnog ropstva nećemo se riješiti oslobađajući se političkog ropstva. Ljudi su se izvitoperili, začahurili u sebe, zatvorili u nepovjerenje, izrodili u karikature… Svega se toga treba osloboditi da bi nam “svanula“ osobna sloboda. I osobno ropstvo uvjetuje društveno sljepilo. Društveno sljepilo je skoro najteža čovjekova bolest. Uzrok je mnogih zala i zabluda. Posljedice su strašne i katastrofalne. A tko nekada u nečemu nije bio zaslijepljen – slijep.Isus naviješta, donosi poruku takvima, svima nama. Pomaže nam da iziđemo iz toga duševnog kompleksa.

Sv. Augustin je mislio da je duševno sljepilo uzrok svih čovjekovih zala i grijeha. Zaslijepljen čovjek nema pravi kriterij izvora dobra. Dok vlada duševno sljepilo čovjek ne može prepoznati ni drugog čovjeka kao brata niti Boga kao stvoritelja, ni Isusa ka Krista (Mesiju). Isto pravilo vrijedi za duševno slijepilo kao i za osobno ropstvo.

Sami smo uzročnici tog slijepila. Ako se ne otvorimo nikada nećemo biti oslobođeni. Prosvjetljenje se ne može dogoditi bez našeg htijenja i nastojanja. Danas ponovno Isus upućuje svoju riječ nama. Svi mi i robujemo i svi smo djelomično slijepi. Dovoljno je otvoriti se iskreno njegovoj poruci i njegovom pozivu. Otkloniti sve ono na što nas je pozivalo božićno vrijeme.

Ispravimo krive putove, poravnajmo doline koje nas razdvajaju, potisnimo mržnju iz svojeg srca, prepoznajmo gladne i žedne, žalosne i ucviljene… Na koncu, ne budimo nestrpljivi ni sa sobom ni s drugima. Pođimo pravim putem i Božji Duh će nas jačati na tom putu slobode i svjetlosti.

Ovaj nas evanđeoski odlomak potiče na još jedan naporni posao. Na svakodnevno odgajanje sebe i svoje naravi, na svakodnevno propitkivanje vlastite savjesti i vlastitih stavova.