Stari je kralj običavao razgovarati sa svojim dugogodišnjim prijateljem, starim svećenikom.

Jednog dana reče mu: „Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“

Stari svećenik se nasmiješi i reče: „Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“ „Potonut će“, odgovori kralj. „A uzmem li stotinu velikih kamenova i stavim ih u barku, te barku otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će plivati?“ „Plivat će“, reče kralj.

„Jesu li onda onih stotinu kamenova i barka lakši od jednog kamenčića?“

Kralj je bio zbunjen i nije znao što bi odgovorio.

Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“

Svojom žrtvom na križu Isus je otkupio sve naše grijehe. Stoga nemojmo olako shvaćati svoje grijehe jer nas svaki, pa i najmanji grijeh udaljuje od našeg nebeskog Oca. Prepustimo danas svoje živote u Božje ruke i uzdajmo se u neizmjerno Božje milosrđe jer samo tako možemo svojim životom postići vječni život.