Unatoč mnogim nevoljama života, svaki čovjek u zajedništvu s Božjom riječi pronalazi mir i duboki spokoj… Zbog toga, unatoč svim poremećajima i teškoćama koje ga u životu uzbuđuju i potresaju, čovjek u Riječi nazire znak rascvjetanog života i prima obnavljajuću snagu za duhovnu plodnost!

Upitamo li se, barem povremeno u ispitu savjesti koliko vjerujemo u otajstvo ljubavi koju Bog u svojoj Riječi gaji prema nama? Ovaj upit odnosi se i na provjeru ljubavi koju bi trebale komunicirati naše riječi, one koje svakodnevno izgovaramo? Jesu li one stvaralačke, oslobađajuće, poticajne na dobro? Provjeri malo «naličje» svojih dobrih riječi? Kriju li one u sebi lažna obećanja? Možda svojim riječima stalno u drugome gasiš svjetlo, nadu, hrabrost, te tako i ne misleći stvaraš ozračje nepovjerenja, nesigurnosti, pustoši i praznine?

Danas se ponovno odlučujem za ljubav prema Božjoj Riječi! Koliko god sam se opravdavala i suprotstavljala, Bog mi nije htio ugoditi, niti je pristajao na moje pritiske… Zašto? Jer silno želi da svoju, ljudsku riječ participiram na Njegovoj Riječi, kako bi moja postala izvor koji utažuje žeđ, koja oživljava, stvara, mijenja…

Da, trebam Živu riječ! Trebam riječ koja će biti zaglavni kamen moga života, riječ koja ima snagu dotaknuti me i promijeniti… riječ, bez koje bih trajno ostajala u strahu, žalosti, grijehu…!

«Ako me tko ljubi…»! Isus, dakle tvrdi da je bit u ljubavi! On to jedini smije tvrditi! On, koji je Srce na križ prikovao… radi poslanja zbog kojeg se rodio! Hoću li se ja boriti za takvu slobodu? Slobodu da se ostvarujem u ljubavi, slobodu da živim i umirem gdje i koliko On hoće? Hoću! Dopuštam ponovno Bogu da moj život «čupa» sa sporednih i pogubnih putova… Od sada želim živjeti neprestano u potrazi za ljubavlju, za Riječju Božjom i ljudskom! Zato, idem tražiti «izvor» koji će me ukorijenjivati i odijevati u ljubav…! Jer, bez ljubavi ne čujem Riječ, nemoćna sam i kratkovidna, i umirem u osamljenosti!

Da ne ostanem duhom mrtva pobrinula se živa Ljubav koju sretoh i upoznah u jednoj duhovnoj obnovi. Kažem jednoj, da bi svaka sljedeća bila obnova saveza povjerenja u Ljubav!

Doživjeh u duhovnoj obnovi da naviještena Riječ po molitvi prodire duboko u srca ljudi, i ako smo hrabri s Riječju se suočiti i ne iskrivljavati je… upoznajemo istinsku radost i mir.

Bože moj! Opet mi je doći k Tebi po ono čega ja nemam! Želim tu promjenu, ali ti moraš intervenirati jer sam na kraju strpljenja i podnošenja sebe i drugih. O, Bože, koliko je u mom srcu laži i prijevara Zato, otvori moje srce da čujem tvoj glas! Učini da više ne zanemarujem tvoju Riječ ljubavi i spasenja. Učini moje srce gorljivim i revnim, gladnim i žednim tebe, Bože moj! Progovori mi, daj mi snagu, daj mi odgovor! Jer, tvoja Riječ nije tek neki savjet ili neka zapovijed. Ona je žeravica, ona je oganj koji se u meni suprotstavlja mojoj indiferenciji, rezignaciji, tupilu, očaju …

Trebam Riječ koja će u meni planuti i provesti me kroz moju patnju i plač. Treba mi Riječ koja je kadra podržati me da od svoga križa ne odustanem, već po njemu mudrost steknem! Bože moj, trebam tvoju Riječ u dubini svoga bića kako bih mogla ostati vjerna Tebi, Tebi koji jesi! Uostalom, što će mi život, ako ne živim? Što će mi sve, ako Tebe u meni nema? Dotakni me Ljubavi , izvuci me iz otpada od same sebe, pomozi mi da odahnem, i dođem do svoga punog ostvarenja u Tebi!

Pišem ovo da sebe podsjetim na istinu! Pišem i tebi, tebi čovječe koji ne znaš kamo bi naslonio umornu glavu jer si svoj život oslanjao na krive temelje, u okretanju od Boga Pogledaj u dubine svoga bića i prepoznat ćeš da si bez Njega nemoćan, daleko, sputan, izgubljen…!

Ti, koji nade nemaš , ustani… poput «mlađega sina»…! Zapanji se, jer ne ustaješ ti već te podiže Onaj kojem su tvoja lutanja i borbe poznate… Zar zbilja ne znaš da u toj muci Bog već vidi tvoju čežnju za Njim? Ako čezneš, ako Ga tražiš plačući… naći ćeš Ga, jer On u svojoj  svemogućnosti iznova sabire rijeke… tebe… koji si potekao s Njegova izvora! O, On ne zaboravlja onog kome duša čezne!

Postoji nada, postoji ljubav koja nam otkriva puninu smisla postojanja. Radosna je vijest: Isus.. On je naš čuvar, On je u našem životu znak i stvarnost bezuvjetne Božje ljubavi! Zato, prestanimo bilo šta u životu činiti svojim snagama! Predajmo Njemu svoja tijela i duše, da ih On čuva! Neka nam u tome pomogne i pouči nas Majka Marija…! Potražimo koje Njezino svetište, pođimo u školu Marije, savršene učenice sabranosti, tišine, šutnje… i osluškivanja Riječi! Ako smo do sada Riječi govorili «ne», Bog uvijek daje novu šansu da se predomislimo…! Hoćemo li? Da! Da! Ali, prije toga otiđimo na dobru, iskrenu ispovijed i operimo srce, da bi ljubav kojom razumijemo Riječ u njemu našla mjesta…!!!

Lidija