Slavimo 1. studenoga sve svete i blažene, sve one koji su svojim življenjem među nama i za nas bili snažni znak i ostavili nam trajno svjedočanstvo ljudskosti i svetosti. Među njima su i toliki naši dragi pokojni bliže i daljnje rodbine, prijatelji i poznanici …

‘Sveci su ljubili. U tome je sva njihova tajna’ (J.B.H. Lacordaire)

Tko smo mi u ovom svijetu? Koje je naše dostojanstvo i poslanje? Kako graditi naše zajedništvo i gdje je naš trajni dom? Jedino nam Krist  može reći gdje su i što je s našim pokojnicima. Riječ života, danas, na svetkovinu Svih Svetih i na dan molitve i zahvale za naše drage i mile želi biti i ostati familijarna i svakodnevna u našem životu i domu. Nije dovoljno da Radosnu Vijest života imamo u svome domu već je potrebno da u Njoj tražimo svoj dom. S Njome u osobnome, obiteljskom dijalogu doživjet ćemo onu istinu radi koje je i došla k nama: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju”.

Snaga i toplina Riječi Božje razrješuje ne samo našu samoću, već pobjeđuje ništavilo i smrt te ispunja i osposobljava naše srce da osjeti ljubav i uzvrati ljubavlju. Već sada i ovdje, mi ljubljeni, djeca smo Božja. Naše dostojanstvo sinova i kćeri Božjih, pobjedom nad grijehom i smrću još će se potpunije ostvariti i očitovati. Kad se očituje bit ćemo Njemu slični, vidjet ćemo ga kao što jest. U Njemu imamo konačno i pravo, proslavljeno lice našega dostojanstva te ćemo tako proslavljeni Njega vidjeti kao što jest.  Ova životna, uskrsla nada povezuje nas s Gospodinom, svima svetima i s našim pokojnima. Ona čisti pogled srca i poziva nas da budemo njezini svjedoci u svakodnevnom životu, u osobnim poteškoćama i društvenim izazovima. Ona nas potiče i hrabri da poštujemo život svoj i život svoga bližnjega. Da budemo njezina radosna riječ i djelatna prisutnost u samoći bližnjih i socijalnoj i egzistencijalnoj; da snagom vjere i djelima ljubavi gradimo zajedništvo i solidarnost po uzoru svih svetih i naših dragih pokojnika; da bismo mogli uživati radost i puninu uskrsloga života u domu Oca nebeskoga sa svima svetima i našim dragim pokojnima u sve vijeke vjekova.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje” u svjetlu naših pitanja i neznanja o teškim pojavama koje pohode naš život. „Svjetlost je shvaćena kao istina koju Bog nudi i otkriva čovjeku o sebi, bližnjima i Bogu. Bog nam daje razumjeti ono što sami teško možemo dokučiti i s čime se ne možemo pomiriti. Gospodin u svojoj riječi progovara koji je smisao čovjekova dolaska na svijet, njegova puta, koji je smisao patnje, križa i umiranja. Krist je potvrdio svojim životom što je otajstvo križa, čemu i kuda vodi.

Nosimo to Gospodnje svjetlo u sebi i otvorimo se njegovu spasenju kako bismo mogli biti dionici slave svetih i pomoć za spasenje onih koji su na putu prema Gospodinu.