U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:”I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bez izlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.”
“Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.” “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Luka 21, 25-28. 34-36)

Danas je prva nedjelja došašća i ujedno prvi dan nove crkvene, odnosno liturgijske, godine.
Svjesni smo da je cijeli život putovanje prema susretu s Gospodinom Isusom Kristom, a došašće je razdoblje u kojem je to iščekivanje zgusnuto u četiri tjedna, odnosno u četiri nedjelje. U tom vremenu intenzivnije proživljavamo poruku o susretu s Isusom Kristom. Slavimo iščekivanje Isusova rođenja i dolazak na svijet na kojem nam je objavio Božju ljubav, ali i istinu o njegovom ponovnom dolasku na svijet kada će suditi žive i mrtve.

Vrijeme došašća vrijeme je otvaranja za Božju budućnost, vrijeme priprave za svetkovinu Božića, dana kad je on, Gospodin, što je potpuna novost, došao prebivati posred ovog palog čovječanstva da bi ga iznutra obnovio. U liturgiji došašća odjekuje poruka puna nade, koja poziva da podignemo pogled prema krajnjem obzorju, ali u isto vrijeme i da u sadašnjosti prepoznamo znakove Boga s nama

Današnji odlomak iz evanđelja po Luki govori nam o kataklizmi koja će zadesiti svijet o drugom Kristovu dolasku. Ujedno je to i poziv na budnost koji se prepoznaje po ustrajnoj molitvi i čuvanju od neumjerenosti i proždrljivosti. Isus želi da njegov dolazak dočekamo budni, spremni i uzdignute glave.

Isus nas poziva na budnost… Budnost je usko povezana s pažnjom. A pažnja se odnosi na srce. Srce je u opasnosti da oteža. Govoreći o organu sluha za duhovne stvarnosti ne mislim na naravno uho, već na srce. Uho također treba biti otvoreno za osluškivanje Njegova govora kroz stvorenja. I uho i srce su vrlo rizična područja. Lako oglušim na brata čovjeka i ne čujem ga. A Boga je ionako teško čuti i kad se trudim, a kamo li kad mi se srce zaposli drugim stvarima pa uopće ne obraća pozornost na ono što mu je primarno. Luka govori o proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama (Lk 21,34). A onaj dan će nadoći kao zamka (21,35). Bilo bi puno idealnije da znam kad će se sve to zbiti, a ne da Gospodin dolazi kao u nekoj priči i postavlja mi zamku i nada se dobrom ulovu. Ovo zvuči dosta okrutno i ja ne vjerujem u takvog Boga. Bog u kojeg vjerujem želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4). Ali nam svejednako daruje život i pušta nas slobodno odlučiti. Slobodno osluškivati. Slobodno spavati ili biti budni. Slobodno imati poletno srce ili srce opterećeno mnogim utezima. Bog ne prisiljava. On osvaja jedino onda kad se mi dopustimo osvojiti…

I ove godine pruža nam se prilika proživjeti došašće kako to dolikuje, u molitvi, dobrim djelima i življenju požrtvovne ljubavi. Iako kalendarski ulazimo u dio godine u kojem priroda zamire i ulazi u zimski san, pred nama je vrijeme buđenja. To je buđenje od uspavanosti u molitvi, uljuljanosti u lažnoj sigurnosti svijeta ili opsjedajućeg utjecaja grijeha. Za takvo buđenje sigurno sami nemamo dovoljno snage, ali nam je preko svoga Duha daje naš Spasitelj, Onaj kojega iščekujemo! Slika došašća vidljiva je u Djevici Mariji, Majci Isusovoj. Zazivajmo je često kako bi nam pomogla da postanemo bolje čovječanstvo za Gospodina koji dolazi.