Duboka duhovna težnja baš svakog čovjeka je pitanje Boga: tko je Bog, kako ga i gdje susresti, prepoznati, i ono na što nas Crkva potiče u svom poslanju – otkriti na ljudskom licu Isusa iz Nazareta – lice Božje. Svijet vapi za Isusom Kristom, Njegovim spoznajama, Njegovom moći u našim tolikim lutanjima i nemoćima… Onaj tko je doživio osobni susret s Isusom Kristom u sili Duha Svetoga, iz tog iskustva ne može ne željeti svom bližnjem, i društvu gdje živi i radi – novo djelovanje u novom mentalitetu i životu…

Isus je došao radi čovjeka, dakle, ponovno je čovjek važan, a ne profit i zarada… Vidimo što se dešava u svijetu, ali i u našem društvu koje je ogrezlo u protuljudskom djelovanju… Govore nam da ćemo uskoro izaći iz recesije i da dolaze bolji dani… Zaboravljamo, recesija nije pitanje novaca i banaka, recesija je kriza morala… Čovjek se mora vratiti Bogu, molitvi, srcu koje traži Njegovo lice i Njegovu blizinu… Čovjek se mora uzvisiti do Božjih visina, Onome, koji se nama pridružio, koji se ponizio sve do ljudskog obličja… Sveti Leon Veliki kliče:” Prepoznaj, kršćanine svoje dostojanstvo i, kada postaneš dionikom Božje naravi, pazi da, nedostojnim vladanjem, ne padneš ponovno s te veličine u prvotnu nizinu”…

Ako Božje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, onda je ono važnije od svih kraljevstava, onda je ono kvasac ljudskoga roda, i ako ga uzmanjka – smanjit će se snaga koja pokreće pravi razvoj i poticaj na suradnju za opće dobro, na nesebično služenje bližnjima i borbu za pravednost…

Zalažemo li se za bolji svijet? Što nas potiče da budemo sredstvo u rukama Onoga koji je došao da oslobodi čovjeka od korijena svakoga ropstva? Vjeruješ li da je Isus Krist uistinu putokaz čitavom svijetu? Što ti Isus govori o životu, Bogu i ljudima? Jesi li našao odovore na temeljna životna pitanja? Čuješ li Njegov nutarnji glas koji ti pokazuje put?

Tebi je dodijelio zadaću da budeš sličan Njemu, da težiš k svetosti kako bi uživao u gledanju Njegova lica… Dopuštaš li da te iznenadi svojim pogledom, svojom dobrotom i beskrajnim milosrđem?

U mjesecima koji su iza mene živjeh, za mene, gotovo posve bezizlaznu situaciju: zgaženost, rastrganost, beznađe, ponore života i srca zbog najbliže mi osobe…

Iskusih životno da Isus uspravlja što je slomljeno, da ne gasi stijenja što tinja, da one koje je grijeh zgazio – ponovno uspravlja na novi početak. Ponovno je, mene nevjernu – uvjerio – da za Njega nitko nije izgubljen, da ide onamo kamo nitko ne ide, onima, koji više ne mogu i ne znaju kako i kamo dalje. Trebalo je povjerovati Isusovoj riječi, povjerovati da nije bez razloga rekao: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”

Dragi prijatelji! Svjedočim da je moguće vjerovati u tami križa… Molila sam gledajući u ranjenoga, raspetoga, iscijeljenoga Isusa – u društvu moćne molitve i zagovor sv. Antuna… Nikada ga nisam tražila za pomoć, nikada se njemu molila, a pokazao mi je da je u tom duhovnom boju, sam On bio budni molitelj, ustrajan i strpljiv… Htjela sam nestati, bila očajna i bez nade, želeći odmah vidjeti rezultate molitve… Danas znam da život, za koji sam mislila da se raspada – zbiljski ne propada, već se rađa novi čovjek, nova majka, kćer, prijatelji…

Oslonila sam se na zagovor velikog Isusovog prijatelja – sv. Antuna! Rasvijetlio me kao svjetiljka koja i danas svijetli – do dna moje utrobe… To nutarnje svjetlo bilo je presudno! Ono mi je otvorilo oči te sam spoznala istinu, ono što Bog vidi kao važno za moj život… Naime, život u krhotinama dočekao je novo svitanje i nadu da u Božjem promislu sve ima duboki smisao…

To je moj put, moj rast, cijena moje borbe za ljubav! Nakon velike boli i svega što sam proživjela, došla je radost, mir i ozdravljenje! Zato, nikada ne klonite duhom! Nikada! Stoga, odvažite se poći u svijet začuđenosti, zahvalnosti, ljubavi i svjedočenja… To nije bijeg, već ispunjenje čežnje duše da budemo bliže Bogu, našoj Vječnoj Ljubavi!

Ana Marija


“Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa”…

sv. Antun Padovanski