Grupa od 50 mladih osoba željnih Božje ljubavi u petak 23. studenog 2012. kreće oko 22h predvođeni fra Antom Barišićem na putovanje u Međugorje.Već u ranim jutarnjim satima po dolasku u Međugorje prihvaćamo se predviđenog nam plana i krećemo Križnim putem na brdo Križevac. Tijekom križnog puta fra Ante predvodi molitvu i potiče mlade da sudjeluju u predvođenju molitve …

Dolaskom na vrh brda molimo završnu grupnu molitvu a zatim nam fra Ante daje slobodne minute da se u miru samostalno pomolimo. Nakon molitve fotografiramo se grupno a zatim isto tako silazimo niz brdo, da bi u 10 h i 30 min krenuli u dom velikodušnog gospodina koji nam je omogućio odmor i okrjepu. Oko 11 h polazimo u Zajednicu Cenacolo gdje se susrećemo s mladim osobama čiji je život bio popraćen teškim problemima s kojima se suočavaju uz pomoć svoje subraće (nazvane anđeli čuvari) i milosti dragoga Boga. Završetak njihovih životnih puteva i iskustava čuli smo oko 11 h i 30 min a zatim smo se uputili u Zajednicu Milosrdnog oca gdje smo uživali u svjedočenju vjere njihovih članova do 12h. Nakon odlaska iz Zajednice Milosrdnog oca posjećujemo Majčino selo i odmah se upućujemo na brdo Marijina ukazanja gdje se opet po dolasku na vrh fotografiramo i molimo samostalno.Po silasku sa brda oko 15h i 30 min odlazimo pred crkvu gdje nam fra Ante daje slobodno vrijeme do 17h kada sudjelujemo na ispovijedi a zatim prisustvujemo na Sv. misi. Po završetku mise u 19 h započinjemo naše putovanje ka Petrinji. U petrinju dolazimo oko 5 h idućeg dana.

MOJ DOJAM O PUTOVANJU

Prije samoga putovanja fra Ante kao i svakog petka održao je klanjanje Križu. To je bio prvi put da sam sudjelovao na klanjanju i zahvaljujući tomu uspio sam otvoriti svoje srce i pripremiti se za putovanje. Samo putovanje je bilo neopisivo jer sam upoznao mnogo novih prijatelja čiji je razlog veselja bio isti kao i moj. Putovanje je pomalo bilo naporno no ništa mi nije moglo pokvariti moje raspoloženje. Križni put na Križevcu je bio neopisivo lijep. Hodeći gradom bili smo zaogrnuti maglom pa ni Sunca nismo vidjeli, a kada smo se popeli na vrh brda, bili smo iznad magle, gotovo kao iznad oblaka. Pomislio sam da nam uz Boga ni nebo nije granica i da će nas uvijek odvesti ondje gdje ćemo pronaći Sunce, tj. izvor svjetlosti. Još ljepši osjećaj za mene bio je slušati mlade osobe iz Zajednice Cenacolo koje su svoj život živili na samim krajnostima. U početku zbog svojih ovisnosti o drogama,alkoholu i materijalnim stvarima na granici života i smrti, a sada zbog ovisnosti o Bogu na granici mogućnosti svoga srca. Te osobe su na mene ostavile poseban dojam jer toliko ljube jedni druge da su voljni žrtvovati svoj život i činiti neopisive kompromise samo kako bi uljepšali život jedni drugima .U njima nema ni trunke sebičnosti i jedini glas koji kroz njihova usta izlazi je glas Duha Svetoga. Zaista se može osjetit kako žive životom kakvim bi svi mi trebali, životom bez navezanosti na materijalno i prolazno.Poželio sam se zadržati s njima i nikada ne otići.Isto to doživio sam u Zajednici Milosrdnog oca čiji su me „članovi obitelji“ ponovno oduševili svjedočenjem svoje vjere. Nikada nisam u životu susreo osobe njhovih godina koja nema internet, TV, mobitel ili pak ne uživa u noćnom životu. Njihov život je rad, molitva i druženje i zbog toga njihova lica zrače posebnim sjajem.Usudio bih se reći da su im oči iz onih boja mraka prešle u bitru boju kroz koje kao da možeš zaviriti u njihovu dušu. Sve njihovo što posjeduju nalazi se samo u njihovom prsnom košu, tako da su izgubili naviku stavljanja ruku u džepove u potrazi za nečim materijalnim. Cijelim putem fra Ante nas je veselio svojim šalama te nas je pripremao na buduće događaje svojim molitvama. Biti na brdu Marijina ukazanja bilo je neopisivo iskustvo. U potpunosti sam bio ganut i očaran ljepotom Međugorja. Međugorje, o kako si lijepo! Napokon smo sudjelovali i na ispovijedi gdje smo mogli u potpunosti olakšati svoje duše i predati se Bogu svim srcem. Zatim smo prisustovali misi skupa s fra Antom na oltaru. Bilo je prelijepo biti u prisutnosti našega Krista spasitelja predvođeni našim legendarnim fra Antom. Ponosan sam što sam dijelom župe Blaženog Ivana Pavla II. i zahvaljujem se fra Anti što nam je omogućio ono na što se sami nismo često sposobni odlučiti.

Josip Lukić